you're the one for me >>
Posjete : 8652
|
you're the one for me >>
Posjete : 8652
|
<< but i can't stand your face
Zivot je stari kuckin sin,
stalno se raspravljam sa njim,
zivot je ofucani holivudski film.
Svi smo mi malo dramili, cutali il' galamili,
u tom spekatklu.
Neki su rodjeni za maske,
neki statiraju do daske,
ja sam pozitivno-negativan lik,
i kao svi iz stare skole radim sve
slow motion.
Igram bez dublera, sve sam,
sto nije prakticno to znam
pomalo sniram, po malo briljiram
partner sam raznim licima
zvezdama, naivcima
u tom spektaklu.
Mozda i nisam neki biser
ali sam barem svoj reziser,
sam za sebe smisljam zaplete i kraj
koristeci uglavnom laku tehniku
slow motion.
Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
i sve u svemu nemam lepe reci,
al' ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.
Zivot je stari kuckin brat,
sve manje sa njim vodim rat,
jer sve mi vise lici na pescani sat.
U svakom zrnu neki dan
u svakom danu neki san
i 'keep on smiling'.
Necu da o tom pisem roman
k'o svaki prosecan grandoman,
bicu srecan ako zavrsim svoj stih.
Jer sati i minuti nisu culi
za slow motion.
Od Mure pa do Morave
neka me svi zaborave
ako uopste ikom ista znacim,
sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci
al' ja bi bas u ime tog
jos jednu popio
i tesko da ce neko da me spreci.
Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave
al' ja bi da prozivim na svoj nacin.
Odlaze zadnji vozovi biraju ljude lozovi
i sve u svemu nemam lepe reci.
Sad samo gruba pameti
stizu mi strasni saveti
Al' ja bi da prozivim na svoj nacin.
|
22.02.2012.
Avocado girl
Voljela bih da sam jedna od onih zapanjujuce lijepih, zgodnih cura ,punih samopouzdanja, koje zrace.. necim. Kako li mene ljudi vide? Nije moguce da bilo koga ama bas nimalo ne zanima sta ljudi misle o njemu. Nisam opterecena misljenjima drugim, ne daj Boze, nego bih samo, eto, voljela da znam, mozda nesto i promijenim. Da izgradim bolju sebe, kad vec ljepsu ne mogu stvoriti.
Ovaj dan je, do sada, bio poprilicno zanimljiv. Grozan, ali zanimljiv. Moglo bi se o njemu dosta pisati. Ja bih mogla, kad bih imala zelje, snage ili vremena. Ili pak rijeci...
Jedna scena me poprilicno, pa, dotukla. Muskarac sa suzama u ocima. Na obrazima.Na vec vlaznim rukama. Zasto mi je to privuklo paznju i izazvalo neki do tad nepoznat osjecaj? Vjerovatno zato sto nikad do sad nisam vidjela muskarca kako place, a i da jesam to bih najmanje ocekvila od takvog kakav je on. Mada, danas sam cula da je i prije plakao zbog moje prijateljice na skolskoj zabavi. Vidjela sam da je pio, glupirao se, ali ne i da je plakao. Radio je (radi i sada) svakakve gluposti zbog nje. Ona je uvijek bila, malo je reci, hladna prema njemu. Danas mu je, pak, prisla i razmijenila par rijeci s njim. Na moj nagovor, doduse (Zasto sam ja uvijek tako ..?). Eto jedne neobicne price!
Jedva cekam proljece! Istina, ova zima, posebno mjesec februar, je bila divna u punom smislu te rijeci. Istina, svidio mi se i jutrosnji miris kise. Istina je i da volim sva godisnja doba, zaista! Ali ,eto, treba mi proljece. Treba mi i da zavrsi ova skola, da sve zavrsi! Bojim se da necu uspjeti ostvariti jednu od dvije velike zelje- proci odlicnim uspjehom. Bar je to bilo iole ostvarljivo, a ni to necu uspjeti.
|
